Miš lavljeg srca

Miš lavljeg srca

Koje vam osobine prve padnu na pamet kad netko spomene lava, a koje kada netko spomene miša? Jedna vrlo česta usporedba i dva poprilično različita lika koje je autorica Rachel Bright smjestila u daleku afričku savanu da nam ispričaju jednu posebnu, stihovima ispisanu priču. Priču o tome kako „lavlje srce“ nema samo lav, već ga možemo imati svi, pa čak i najmanji miš, kada odlučimo biti hrabri i zauzeti se za sebe.

U toj dalekoj savani dom su pronašle mnoge životinje, a ona za koju su svi znali bio je … lav! U podnožju njegova brloga živio je pak najmanji stanovnik, miš. Toliko je malen da ga drugi i ne primjećuju. Njegov se glas u ovoj savani ne čuje. Teško je biti miš u društvu tako velikih, snažnih životinja. Miš je toga bio itekako svjestan. Promatrajući sebe i druge, proučavajući svoju okolinu i postojeće odnose postao je svjestan svoje veličine i svoga statusa u društvu. Znao je miš koje su to njegove karakteristike i kako ih svrstati u kategorije. Drugim riječima, miš je razvio pojam o sebi. Na sličan način o sebi mogu razmišljati i vaša djeca. Pojam o sebi razvija se u dobi od 2 godine i u početku se usmjerava na konkretne, opažljive karakteristike. Tako i nas miš pričajući svoju priču usmjerava na svoje najopažljivije karakteristike: malen i tih. Ali ubrzo doznajemo kako te opažljive karakteristike nisu jedino što opisuje ovoga miša. Prateći miševu pustolovinu otkrivamo njegove osobine. Naše poimanje miša kao lika razvija se baš onako kako se u razvojnoj psihologiji tumači razvoj pojma o sebi: od konkretnog ka apstraktnom, od opažljivih karakteristika prema psihološkim karakteristikama. Čitajući shvaćamo da je miš mnogo više od svoje veličine. On je uporan, inovativan i hrabar. To isto tijekom svoje pustolovine spoznao je i miš. “Hrabro rekavši što želi, pronašao svoj je glas. Za to ne treba mu rika, a ni krupan stas.”

Ali miš nije jedini junak ove priče, njegova najveća suprotnost, lav, u ovoj je priči također s razlogom. On nam svojom pričom pokazuje kako se pored krupnog stasa i jakog glasa, sasvim neočekivano, krije jedno meko i plaho srce. Kakav preokret! Ako se sada prisjetite početnih asocijacija na miša i lava, može vam se činiti da u ovoj priči miš svojom hrabrošću više liči na lava, a lav na miša. I u potpunosti ste u pravu! Ono što nam ovi junaci poručuju jest da “ne sudimo knjigu prema koricama”. Ne sudimo druge po njihovoj vanjštini, ali ne sudimo ni sebe jer … “bio velik kao div ili malen kao mrav, svima se u srcu skriva jedan miš i jedan lav.

Čitajući ovu edukativnu slikovnicu možete sa svojim djetetom raspraviti o situacijama u kojoj se on vidi kao miš s početka priče. Situacije u kojima mu se čini da je „nevidljiv“, „malen“ poput primjerice doživljenog neuspjeha u vrtiću ili školi, doživljenog poraza u igri … Razne su situacije u kojima se dijete može identificirati s mišem i biti nezadovoljno trenutačnom slikom o sebi, odnosno imati sniženo samopoštovanje. Ono što nas miš svojim primjerom uči jest da uvijek možemo poduzeti nešto u situaciji u kojoj se nalazimo kako bismo tu sliku popravili. Djetetu može biti teško sagledati situaciju u cijelosti ili pogledati ju iz neke druge perspektive, ali zato ste vi tu da mu pružite pomoć. Slijedeći primjer hrabroga miša, svatko od nas može biti “lavljega srca” kada se odluči izboriti za sebe.

Prokomentirajte i situacije u kojima je dijete kao pravi “lav”, kada se to osjećao velikim i snažnim jer je ono što je radio bilo super i njemu i ostalima. Na ovaj način dajemo djetetu do znanja kako se u svima nama uistinu skrivaju i miš i lav, i snaga i slabost, i strah i hrabrost.

Do čitanja,

Martina Štrk, studentica psihologije

Ostavi odgovor