RUŽE SU CRVENE, TAJNE SU SKRIVENE

RUŽE SU CRVENE, TAJNE SU SKRIVENE

Dragi čitatelju,

zadnji put kad smo se čuli glavno pitanje bilo je kam’ ćeš za Novu?

Slobodno mi napišeš gdje si bio, s kim si bio, kog’ si ljubio. Slobodno mi kažeš da si poput mene, Novu dočekao u toplini kreveta ili kako na teve prodaji kažu u udobnosti naslonjača s finim okusima kolača.

Novogodišnje si odluke donio i već zasigurno odustao od njih.
Ma znaš kako kažu mudri ljudi i oni koji kreću na dijetu: najteže je početi!
Danas je i meni teško početi jer sam od 24.12. do danas otežao dvije kile.
Dobro pet.
Okej, šest!

Nakon perioda kuglofa, Jelačić šnita, raznih drugih kremastih šnita, purice, kordon blua, mlinaca, pomessa, hladetine … (za hladetinu se šalim!!!) vrijeme je za Juhu od bundeve.
Juha od bundeve je super priča koju smo Martina (koja isto voli jesti, ali zrnati sir i klorofil #diet #gym #brokula) i ja izveli u Klaićevoj bolnici.

Priča započinje jaaaaaaako duboko u šumi gdje se nalazi stara, bijela koliba s vrtom u kojem rastu bundeve i gdje uostalom počinje svaka priča. U njoj živi troje prijatelja – Mačka, Patak i Vjeverica koji svaki dan, prepun zaduženja završavaju, a čime drugim nego ukusnim obrokom – juhom od bundeve koju zajednički pripremaju.

– Jel’da da vam se sviđa priča?

– Daaaaaaaa!

Kad je kuhanje juhe u pitanju, tu nema improvizacije – svatko od troje ukućana ima svoja zaduženja, a rezultat je najukusnija juha koju možete zamisliti.

Nakon toga, slijedi zabava – večernji koncert Mladena Grdovića na kojem Mačak svira gajde, Vjeverica bendžo, a mali Patak pjeva i sve je lijepo i veselo i čiča-miča, gotova je priča.

Šalim se.
Nije priča gotova nego ti ne želim pričati što je bilo onda. Ipak, svakako čitaj dalje, zanimljivije je od turske sapunice u kojoj je tata tati vlastiti tata.

I dok tako čitaš Juhu od bundeve slobodno napraviš jednu jer je super fina i zdrava (bok, Martina!). Recept možeš naći negdje na Internetu isto kao što si mogao naći i zanimljive poruke za Valentinovo koje si mogao poslati osobama koje ti rade leptire u trbuhu, ali siguran sam da nisi jer poruke ovakvog sadržaja se ne šalju dragim ljudima i općenito ljudima:

Krv u meni vri dok me gledaš ti. Tvoj osmijeh blag tako mi je drag, daj mi okom znak, hajdemo u mrak – da ti priznam sve, nemoj reći ne, jer ja želim te!

ili

Ako te plašim – zovi 92, ako te palim – zovi 93, ako te povrijedim – zovi 94, ako me želiš, samo me nazovi! Sretno Valentinovo!

Ne šalim se, ovo zbilja postoji.

Guglaj.

Ne znam zašto bi netko poželio poslati ovakve poruke na Valentinovo, na divan dan, a isto tako ne znam zašto osobe koje sličan sadržaj prime u obliku poruke požele ostati s pošiljateljima istih.

Ako možeš, objasni mi. Imaš dolje mogućnost da ostaviš komentar.
Samo skrolaj.
Da, da, malo niže, eto, točno tu.

Valentinovo je divan dan. Divan dan za otići u bolnicu i podijeliti ljubav s malenim pacijentima kroz priču. Ovog Valentinova Mateja i ja izveli smo priču Puž i Ružica koja govori o ljubavi koja se ne mjeri gramažom mersi i roše bombonijera, već iskrenim znacima ljubavi.

12

Ja, kao Puž, nisam Ružici poklonio ruže crvene niti joj otkrio tajne skrivene, a ni ona meni nije poklonila paket za tuširanje jer kao prvo to se ne poklanja, kao drugo prvo, a kao treće old spajs zaista ne miriše na dobar ostak naše/vaše veze.

Puž i Ružica istinski su primjer prave, bezuvjetne ljubavi, ali ipak i u takvim divnim vezama može doći do nekih trzavica, a da do toga ne dođe pobrinuli su se mališani koji su nam dali puuuno savjeta za vezu koje možete primijeniti i vi:

  • dečko mora curi svaki dan kupiti nešto
  • cura uvijek mora imati prednost, a to, ako niste znali, znači da uvijek prva žmiri u skrivaču
  • međusobno nema varanja
  • ako se partnera prevari, onda ste propali

Puža i ružicu uživo pogledajte ovdje.

Ja vam želim da, kao i na Valentinovo, cijele godine dragim osobama budete fina čokolada, a ne stara jugoslavenska bombonijera kojoj je rok trajanja istekao još dok je Minea pjevala Vrapci i komarci.


kreat.ivan

Ostavi odgovor