Velika tvornica riječi

Velika tvornica riječi

Koliko vrijedi jedno volim te? Jedno glasno, snažno, razgovijetno VOLIM TE! U dalekoj zemlji spisateljice Agnes de Lastrade, ono vrijedi pravo bogatstvo! To je zemlja u kojoj ljudi moraju kupiti riječi da bi ih izgovorili. To je zemlja u kojoj je govoriti skupo. Zemlja u kojoj se ne govori često, a neke se riječi čuvaju samo za posebne trenutke, jer posebne riječi imaju i posebnu cijenu. To je zemlja u kojoj riječi imaju svoju vrijednost.

Čitajući ovu knjigu, čitatelj se vrlo lako može zapitati: jesmo li zaboravili na vrijednost riječi? Često nam se dogodi da u afektu kažemo nešto što bismo kasnije najradije povukli. Postoje riječi koje mogu ostaviti dubok trag, trag koji je kasnije teško  izbrisati. A postoje i one riječi koje nikada nismo izgovorili. Nismo, a silno smo htjeli. Te riječi čuvamo jer se bojimo reakcija onih kojima su upućene. Neke riječi zaista iziskuju vrijeme i hrabrost da budu izgovorene. Puno je hrabrosti trebalo i glavnom junaku ove priče Fileasu da svoje, na smetlištu nađene riječi, izgovori svojoj dugogodišnjoj simpatiji. „Trešnja, prašina, stolica.“ Te su 3 riječi bile dovoljne da pobjede tuđe hvalospjeve. Pa kako je moguće da jedna trešnja popraćena prašinom i stolicom Silvi znači tako mnogo? Hrabri Fileas nam svojim primjerom pokazuje ono na što često zaboravimo: ne komuniciramo samo riječima. Verbalna komunikacija nije jedini oblik komunikacije.

Puno poruka drugima šalje i naša neverbalna komunikacija. Naš izraz lica, pogled, ton glasa, položaj tijela. Nekada vaše bravo izrečeno na brzaka, u gužvi, djetetu uopće neće zvučati kao pohvala. Jedno takvo bravo, dijete može doživjeti kao da nemamo vremena za ono što nam nastoji pokazati. Stoga je bitno da poruka koju šaljemo bude zaista iskrena. Možda je bolje reći: „pogledat ću za 5 minuta, čim ovo završim“ pa se za 5 minuta zaista vratiti djetetu u sobu i posvetiti mu vremena. Uputiti jedno iskreno, srdačno bravo uz zagrljaj i smiješak. Neka vaša neverbalna komunikacija prati verbalnu kako biste poslali jasnu i iskrenu poruku.

A nekada nam ponestane riječi, „ostanemo bez teksta“. Emocije nas toliko preplave da ne znamo što bismo rekli. Svaka izgovorena riječ „koštala bi nas previše“. Ali to ne znači da nemamo što za ponuditi! Oh, kakvo samo bogatstvo leži u jednom toplom zagrljaju, jednom iskrenom pljesku, jednoj obrisanoj suzi. Ubrzo shvatimo da nismo samo velika tvornica riječi, mi smo i velika tvornica dijela! A što je ono što već danas vaša tvornica može proizvesti? Jednu super igru za vas i vaše dijete!

Umjesto tvornice, danas možete biti trgovina. Ponudite svom djetetu neke riječi. Napišite ih na papir i stavite ispred njega. Neka to budu raznolike riječi koje su mu već barem djelomično poznate. Dopustite djetetu da procjeni njihovu važnost, njihovu vrijednost. Koliko vrijedi jedno oprosti? Mnogo! Koliko je samo bogatstva u toj riječi. Kako smo bogati kada ju znamo koristiti. I jedno molim te, hvala, izvoli. To su riječi koje mnogo vrijede, a često ostanu neizgovorene. Ovom ćemo simpatičnom igrom ukazati djetetu na važnost pojedinih riječi i ljepotu njihova korištenja. Također, ovakvom igrom proširujemo djetetov vokabular i pravilnu uporabu riječi. Osim toga, možemo i zamijeniti uloge te dati djetetu priliku da ono nas nešto nauči. Često je roditeljima teško popratiti imena svih superjunaka i ostalih aktualnosti u „dječjem svijetu“ te je stoga ova igra odličan način da držimo korak s novostima u njihovom svijetu. Za ovu trgovinu ne treba vam pun novčanik, samo puno ljubavi i mašte!

Hvala na čitanju!

Martina Štrk, studentica psihologije

Ostavi odgovor