Susan Perrow: Iscjeljujuće priče II

Susan Perrow: Iscjeljujuće priče II

Susan Perrow australska je “liječnica pričama” koja strastveno vjeruje u priče i njihovu moć. Diljem svijeta napisala je i ispričala mnoge, a  Centru Pričaj mi dala podršu u stvaranju vlastite priče. Ponosni smo što smo je imali priliku upoznati i sudjelovati na njenim seminarima koje održava diljem svijeta s ciljem da podijeli vlastito znanje i  prenese čaroliju pričanja priča.  Osim što znanje i iskustvo dijeli s ostalima putem edukacija i seminara, svoje je znanje pretočila i u riječi te napisala knjige Iscjeljujuće priče I i II.

Iscjeljujuće priče II nastavak su i nadopunjena verzija ranije knjige Iscjeljujuće priče I.  U svojoj knjizi Perrow čitatelju daje smjernice i savjete kako da napiše vlastitu priču. Ali ne bilo kakvu priču, več iscjeljiteljsku priču! Prema Perrow svaka priča ima potencijal da bude iscjeljiteljska ili terapeutska, a ona koja to usitinu jest ima moć da djeluje na ponašanje u određenim situacijama ili da ga promijeni. Stoga ona terapeutske priče definira kao: “Priče koje vraćaju ravnotežu i cjelovitost ponašanju ili situaciji koja je izvan ravnoteže.”

Kako bi terapeutska priča nastala potrebno je slijediti trodjelni okvir: metafora, putovanja i rješenje. “Metafore” drži važnima jer su one obilaznice i putevi koje transformiraju konkretne primjere. “Putovanja” su dijelovi priče u kojima se gradi napetost koja će na kraju biti razrješena u obliku rješenja. Iako su “rješenja”  posljednji dio terapeutske priče, Perrow ih drži esencijalnima i smatra da u  stvaranju priča zapravo moramo krenuti od njih. Prvo, dakle, trebamo razmisliti o tome koje to rješenje nastojimo postići našom pričom, a onda tek razmisliti o metaforama koje ćemo korsititi i načinu na koji ćemo graditi putovanje.

Međutim, iako nudi savjete i pravila za pisanje priča, čitatelju i sama jasno poručuje: “Nema čvrstih niti strogih pravila za bilo koji aspekt pisanja priča!”. 

Stoga svoje savjete nudi kao smjernice koje roditeljima i ostalima mogu pomoći da napišu terapeutsku priču za svoje dijete koja bi djetetu pomogla u razrješenju određenog problema.

Nakon savjeta o pisanju terapeutskih priča, u drugom djelu knjige, B dijelu, prikazuje 101 terapeutsku priču. Priče se razlikuju po tematici  te s obzirom na problem koji nastoje razrješiti. One su nastajale diljem svijeta, neke je ona sama napisala, a neke su nastale tokom edukacija koje je držala. S ponosom možemo reći kako dio “101 terapeutska priča” krasi i priča iz Hrvatske, autorice Erike Katažić Kožić “Mali slon ne želi hodati”.

Tko zna, možda upravo Vaša priča bude sljedeća koja će obići svijet i poslužiti kao primjer ostalima. Stoga samo hrabro, knjigu u ruke, olovku pod prste i mašti na volju!

Do čitanja,

Martina Štrk

Leave a Reply