Strah u trudnoći i promjenjivost emocionalnog stanja problemi su s kojima se nose sve trudnice, a kojima često posvećuju premalo pažnje. Stanite i razmislite. Kako su Vaše emocije danas? Jeste li već doživjeli promjenu sa sreće na razdražljivost i uplakanost? Koliko ste danas ljuti i znate li zbog čega je to?

Neobična pitanja sa simpatičnim ili šokantnim, pa ipak većini trudnica poznatim i predvidljivim odgovorima. Što se događa s tijelom, a što s emocijama tijekom trudnoće i kako tomu pristupiti?

S trudnoćom, tijelo žene priprema se za očuvanje tog stanja što zahtjeva višesmjernu prilagodbu – fiziološku, fizičku, psihološku, obiteljsku, financijsku, praktičnu (Guardino i Dunkel Schetter, 2014). Povećava se razina hormona estrogena i progesterona koji su važni za urednu trudnoću. S time dolazi i do smanjene energije, povećanog umora, neispavanosti, otečenosti, dermatoloških promjena i mnogočega drugog.  

Iako trudnoću prati povećana svjesnost o fizičkim promjenama u/na tijelu buduće majke, u pozadini stoji emocionalni fragment koji često ostaje netaknut. On ostaje neotkriven i samoj trudnici nerazumljiv, pa tako i nerješiv. To se odnosi na česte promjene raspoloženja (takozvane mood swings) sa zadovoljstva na čangrizavost, zatim hipersenzibilnost (osjetljivost i na najmanji pomak nekoga/nečega), povećanu anksioznost, strah od poroda (odnosno, nepoznatog), nesigurnost u sebe i svoje mogućnosti, tugu, ljutnju, preopterećenost, preplavljenost, iritabilnost. To je sve zapravo način na koji se tijelo privikava na unutarnja zbivanja. No, pitanje je – kako se s time nositi?

Kako funkcioniraju emocije i što se mijenja u trudnoći?

Emocije utječu na rad naših organa. U kontaktu su s našim imunitetom, sudjeluju u stvaranju slike o našoj okolini, utječu na naše radnje te su važne za potrebe, ciljeve i opstanak (Mate, 2020). Pored toga što su uvjetovane objektivnim i subjektivnim stanjima i okolnostima, tijekom trudnoće emocionalno stanje ipak fluktuira češće i brže, a ponekad i ostavlja dojam bespomoćnosti s obzirom na vlastitu percepciju sebe i situacije (Penner i Rutherford, 2022). Tako će neke žene trudnoću doživjeti kao invaziju na svoje tijelo, život i planove (iako je važno reći da i dalje to može biti pozitivan pogled na trudnoću), dok će druge gledati na to kao na ostvarenje neprekinutog sna – majčinstva, i moguće lakše prihvatiti sve što s time dolazi. 

Kako god, žene u trudnoći pridaju puno veći značaj odnosu sa samom sobom i odnosu s drugima. Na emocije koje će doživljavati tijekom trudnoće najsnažnije će utjecati ranija iskustva trudnoće, planiranje trudnoće, osjećaj (ne)kompetentnosti, sumnja u svoje sposobnosti (Penner i Rutherford, 2022). Na oblikovanje emocija utječe i djetinjstvo, roditelji, vlastiti pojam roditeljstva, okolina, stavovi i vrijednosti društva (Guardino i Dunkel Schetter, 2014). Dok zdravlje, socijalni odnosi, materijalni status i psihološka priprema utječu na pozitivno iskustvo trudnoće (Tyrlik i sur., 2013).

Emocije od prvog do posljednjeg tromjesečja trudnoće i poslije nje

Period prvog tromjesečja za većinu trudnica predstavlja period burnih emocija, među kojima se ističe strah. Strah u trudnoći često prate anksioznost, nesigurnost i nemir (Miletić, 2017). Javljaju se nelagodne, uznemirujuće, ponekad ruminirajuće misli u obliku pitanja „Što ako nenamjerno naštetim svojoj bebi? Trebam li prestati sa seksualnim aktivnostima? Kako dugo ću moći raditi? Kako ću se snaći s novim zahtjevima?“.

Istraživanja pokazuju kako su navedene emocionalne teškoće izražene najviše tijekom prvog i trećeg tromjesečja (Penner i Rutherford, 2022). Kako trudnoća odmiče, tijelo se „navikne“ na takav hormonalni disbalans. Opisane se promjene najčešće smanje u drugom tromjesečju (Penner i Rutherford, 2022). Tada nastupa period manje emocionalne fluktuacije. Žene su češće generalno boljeg raspoloženja, iako to ponovno ovisi i o gore navedenim čimbenicima.

U zadnjem periodu trudnoće javljaju se brige koje se uglavnom tiču toga hoće li okolina biti uz trudnicu onoliko i onako kako je njoj to potrebno. Trudnice se često pitaju „Jesam li partneru još uvijek privlačna? Kakav će biti porod? Hoće li se moj život vratiti na staro? Kako ću s poslom?“. Strah u trudnoći, prije ili poslije nje; sve je to dio nevjerojatnog procesa trudnoće. Sve brige, sve emocije koje nas prodrmaju i stvore nove poglede na svijet.

Zašto DA otkrivanju, a NE represiji emocija?

Preuzeto s Unsplash

Opisano isprepleteno emocionalno klupko može se doimati teško nosivo i raspletivo. Neke žene u trudnoći prepuštaju se otkrivanju sebe, svojih emocija, tijela. No druge će podići svoje obrambene zidove, pokušavajući zadržati sebe i svoj život onakvim kakav je bio do tada i uvjeriti se kako je kontrola prisutna (Mate, 2020). Zašto je ipak važno osvijestiti strah u trudnoći; osvijestiti što se trenutno događa u nama, imenovati tu emociju, dopustiti si ju i naučiti ju na zdrav način otpustiti iz tijela?

Kada potiskujemo emocije i izbjegavamo razgovor o brigama koje nas muče, naša fiziološka zaštita (imunološki sustav) se dezorijentira pa može nepovoljno utjecati na naše zdravlje umjesto da ga štiti (Mate, 2020). Istraživanja pokazuju kako su oskudne strategije nošenja sa stresom, poput izbjegavanja problema, povezane s nepravilnim razvijanjem ploda, prijevremenim porodom te postporođajnom depresijom (Guardino i Dunkel Schetter, 2014).

No, to ne znači jednosmjernu cestu i zato je bitno pritom tražiti efikasne načine nošenja s time. Stres i strah u trudnoći imaju i svoju pozitivnu stranu. Pomažu aktivirati naše unutarnje resurse kako bi nas obavijestili o opasnosti i pokrenuli obranu. U trudnoći joj je cilj održati trudnoću, pripremiti se za porod i dolazak djeteta (Miletić, 2017). Svakako je važno istaknuti da se i kao takva mora osvijestiti, prigrliti i naći način kako ju regulirati.

Strah u trudnoći – zadaće oko vlastitih emocija

U trudnoći će nam medicinski stručnjaci preporučiti da se tijelo odmori. Istaknut će pogodnosti kvalitetne i raznolike prehrane, puno sna, masaže, fizičke aktivnosti, šetnje, tjelovježbe jer se tako endorfin pojačano luči (hormon sreće). No, što je s emocijama?

Prvi zadatak i svojevrstan izazov trudnica je prihvaćanje novonastalog stanja kao realnosti koja još uvijek nije toliko vidljiva. Podsjetimo se, uobičajene promjene raspoloženja tada postaju drastičnije. Situacije koje inače ne izazivaju posebnu pažnju tada mogu dovesti i do suza, bijesa ili povlačenja.

Važno je najprije osvijestiti što se događa u nama „Kako se osjećam sada? Gdje i kakve senzacije u tijelu osjećam? Je li taj osjećaj velik, sveprisutan? Da ga mogu opisati, bi li bio težak, lagan, grbav, ravan, ugodan ili neugodan?“. Potom se treba prisjetiti da smo negdje pročitali da je to psihofiziološka reakcija trudničkog stanja i dopustiti si da emocija prođe kroz nas. Prisjetiti se kako je to inače bilo, je li dugo trajalo, što nam je u prošlim situacijama pomagalo, a što odmagalo?

Nekima pomaže razgovor o emocijama i brigama s onime tko predstavlja ugodno društvo – partner, prijatelji, obitelj, doula. Razgovor s drugim trudnicama ili parovima može pomoći da izbjegnete osjećaj samoće, a ujedno je i izvor podrške i potrebnih informacija (Penner i Rutherford, 2022).

Odnos s partnerom i okolinom

Preuzeto s Unsplash

Neupitno je važna i komunikacija te gradnja odnosa s partnerom – upoznavanje s vašim emocionalnim stanjem, uključenost u trudnoću kako biste se rasteretili dijela koji možete podijeliti i spoznali novu vrstu podrške. Ujedno, nedostatak pažnje i podrške u ulozi partnera dovodi do povećanih komplikacija u trudnoći. A to je, dakako, povezano sa psihičkim zdravljem žene (Čizmo, 2019).

Opuštajuće aktivnosti jedno tako imaju dobrobit kako za fizičko, tako i za psihičko stanje. Neke od tehnika relaksacije su svjesno disanje, mindfulness, joga i meditacija, čitanje afirmacijskih poruka. One nam pomažu preusmjeriti pažnju na „unutarnje ja“ i postići potreban mir i stabilnost.

Tu je i podržavajuća okolina koja je neizostavni dio socijalne podrške. Iako nam se može činiti da ne dobivamo kvalitetnu i očekivanu podršku, važno je znati da postoje tri osnovne vrste socijalne podrške. Razlikujemo emocionalnu (empatičko slušanje, prihvaćanje, razumijevanje), informacijsku (savjet, vođenje) i instrumentalnu (praktična poput vožnje na pregled ili obavljanje kupovine) (Čizmo, 2019). Svaki od oblika podrške doprinosi poboljšanju psihofizičkog stanja trudnice, a na vama je da razmislite tko vam predstavlja koju od njih.

Prihvatite strah u trudnoći – okružite se podrškom

Svaka žena, buduća majka, želi svjesnije odgovarati na nove okolnosti, zahtjeve i uloge umjesto reagiranja iz automatskog pilota. Ujedno želi i što opuštenije doživljavati stvaranje i razvijanje trudnoće. Sve žele izbjeći strah u trudnoći, no sve ga osjećaju.
Prijenos trudničkih briga na roditeljstvo manji je uz produktivno nošenje sa stresnim situacijama. To bi značilo osvijestiti si što se trenutno događa, staviti naglasak na normalnost i uobičajenu pojavu eksplozivnih, ali svrhovitih emocija. Ono što možemo učiniti u tom periodu pojačanih emocionalnih turbulencija jest potražiti potrebnu podršku u sebi. Vidjeti svoju jakost, upornost, suosjećanje (psihološka otpornost), no potražiti podršku i u drugima. Jednom uviđena efikasnost prihvaćanja vlastitih emocija nepovratno je zadovoljstvo mame, bebe i okoline. Stoga vam za kraj članka, a početak refleksije ostavljam ovo pitanje:
Zamislite kako bi po vama izgledala savršena trudnoća. Je li to prolazan životni period – spona između dva dijela? Ili ipak doživljaj svega što trudnoća nosi uz ohrabrujuće i inspirirajuće nošenje s istim?