Samoizolacije, neprestane promjene epidemioloških mjera, malo dijete koje je često prehlađeno i ima blago povišenu temperaturu baš za vikend, malo sati sna, povišen osjećaj straha i tjeskobe od mogućnosti zaraze COVID-19, ali i aktualno kupovanje poklona, pripreme za blagdane, … sve su to brige s kojima se moderni roditelji suočavaju u ovom razdoblju. Uz uobičajene roditeljske i poslovne obaveze, današnjica ne ostavlja puno slobodnog vremena za opuštanje i iskorištavanje vremena za zabavu. Uslijed kontinuiranog osjećaja stresa i iscrpljenosti moguće je da osjetimo preplavljenost, nezadovoljstvo, teškoće suočavanja s dječjim potrebama, …
Čak i kada se ne nalazimo u epidemijskom razdoblju, neki roditelji mogu osjećati preplavljenost obavezama koje donosi roditeljska uloga. Zadovoljavanje djetetovih potreba, moguće zdravstvene komplikacije, organiziranje brige za dijete kada su roditelji na poslu za neke osobe može biti vrlo izazovno. Želja da svom djetetu pružimo savršen odgoj, u kojem nema pogrešaka već mu omogućavamo da razvija svoj maksimalan potencijal može u nama stvarati višu razinu pritiska.
Dugotrajna izloženost kroničnom i preplavljujućem stresu kojeg čine roditeljske obaveze definira koncept o kojem će u ovom tekstu biti riječ – roditeljsko sagorijevanje. Roditelji koji osjećaju sagorijevanje mogu osjećati fizičku i mentalnu iscrpljenost, češće tjelesne tegobe (npr. glavobolje, bolove u leđima, crijevne tegobe, …), nemogućnost opuštanja, smanjenu kvalitetu sna, osjećaj kao da nisu uspješni roditelji i skloniji su emocionalno se odvajati od svoje djece (Griffith, 2020).
Roditeljsko sagorijevanje se bitno razlikuje od depresije te ga ne bi trebali smatrati istoznačnicama. Depresija je stanje u kojem se osjećaj umora, nezadovoljstva, snižene motivacije i energijskog kapaciteta prelijevaju u različitim područjima dok je za osjećaje povezane s roditeljskim sagorijevanjem karakteristično da su prisutni samo u trenucima ispunjavanja ili razmišljanja o roditeljskoj ulozi (Mikolajczak, Gross, Stinglhamber, Lindahl Norberg, i Roskam, 2020). Moguće da osjećamo zadovoljstvo, prepoznajemo da imamo više energije kada smo na poslu ili se bavimo nekim osobnim aktivnostima, no nismo zadovoljni i osjećamo preopterećenost kada ispunjavamo svoje roditeljske obaveze. Drugim riječima, ukoliko osobi koja iskazuje simptome depresije ponudite odlazak u wellness i vikend bez djece, ta će osoba vrlo vjerojatno i dalje iskazivati sniženu motivaciju i nisku razinu energiju, moguće je da će cijeli vikend spavati ili biti razdražljiva, no ukoliko takav isti paket ponudite roditeljima koji se osjećaju sagorijeno, vrlo vjerojatno da će objeručke prihvatiti i zadovoljno uživati u danima za sebe, znajući da su njihova djeca u sigurnim rukama.
Preplavljenost roditeljskim obavezama može biti vrlo frustrirajuće, no jednako tako bilo koji posao u kojem nemamo dovoljno odmora, dugoročno će u nama razviti osjećaje iscrpljenosti i nezadovoljstva, preplaviti će nas negativne misli i vjerovanja o samima sebi kao lošim radnicima. Nitko ne bi prihvatio opis posla u kojem piše da ćete raditi 24/7, preko blagdana i s malo vremena za odmor. Naš organizam ne može fizički ni mentalno podnijeti toliku količinu zahtjeva, a uz malo vremena za oporavak.
Postoje tri ključne karakteristike koje specifično opisuju roditeljsko sagorijevanje:
- iscrpljenost roditeljskom ulogom
- emocionalno odvajanje od djece
- gubitak osjećaja uspješnosti i postignuća u roditeljskoj ulozi (Mikolajczak, Gross i Roskam, 2019)
Kada smo iscrpljeni roditeljskim obavezama i ulogom koju imamo, osjećamo kao da puno vremena ulažemo u odgoj i brigu za djecu, osjećamo se umorno ustajući ujutro i prisjećajući se da još jedan dan trebamo “preživjeti” s djecom. Tijekom dana moguće je da čujemo “unutarnji glas” koji nam daje do znanja kako smo loši roditelji i kako naša djeca neće ispasti dobra zbog toga što nismo dovoljno dobri. Imamo osjećaj kao da ne ispunjavamo svoju ulogu na zadovoljavajući način. Ovom osjećaju mogu doprinijeti i društvene mreže koje nas podsjećaju kako društvo očekuje da trebamo biti isključivo sretni zbog naše uloge i zahvalni što imamo djecu. No, realnost nije takva. Roditeljstvo prati cijeli spektar osjećaja, od radosti i uzbuđenja pa sve do tuge i umora (Abramson, 2021).
Iscrpljeni, preplavljeni roditelji manje se uključuju u odgoj svoje djece, ponekad možda viču ili neprimjereno reagiraju na dječje potrebe. Tada postoji veći rizik partnerskog konflikta i nezadovoljstva partnerskim odnosom. Roditelji koji se emocionalno odvajaju od svoje djece više vremena provode u obavljanju obaveza koje smatraju da trebaju, a možda se manje usmjeravanju na djetetove potrebe. Moguće je da više vremena provode u pripremanju zdravog i nutritivno bogatog obroka o kojem su čitali na društvenim mrežama, a da zbog toga ne stignu zagrliti ili igrati se sa svojim djetetom. Ponekad je važnije izdvojiti vrijeme i samo biti s djetetom u istoj prostoriji, a manje se opteretit obavezama koje trebamo učiniti i mislimo da bi bile korisne. Imajte na umu da ste u obavljanju kućanskih poslova lako zamjenjivi, ali nitko vas ne može zamijeniti u ljubavi i osjećaju prisutnosti koje će vaše dijete doživjeti kada ga zagrlite ili jednostavno sjedite pored njega (Abramson, 2021).
Do roditeljskog sagorijevanja može doći kada roditelj doživljava više zahtjeva koje povezuje s roditeljskom ulogu i imanjem više očekivanja što sve kao roditelji trebaju zadovoljiti, a manje načina kako te zahtjeve i očekivanja može ostvariti. Takva neravnoteža zahtjeva i zadovoljavajućih izvora rješavanja može potaknuti simptome roditeljskog sagorijevanja (Griffith, 2020).
Poseban rizik za razvojem simptoma roditeljskog sagorijevanja imaju oni roditelji koji nemaju osiguranu financijsku stabilnost, nezaposleni su, nedostaje im podrške prijatelja i obitelji i nedostaje im vremena za slobodne aktivnosti i vremena za opuštanje (Griffith, 2020). Navedeni rizici su u ovom epidemijskom razdoblju povećani, bilo da se radi da ste ostali bez posla ili se brinete da se čim više pridržavate mjera izoliranja od drugih. Najčešća epidemiološka mjera o kojoj čujemo je upravo izolacija od drugih što nužno povećava teret roditeljima koji bi trebali neprestano brinuti o svojoj djeci, bez podrške drugih. Kako bismo zaštitili svoje mentalno zdravlje potrebna nam je podrška okoline, a to znači podrška baka i djedova, šire obitelji i prijatelja te ukoliko te podrške nema, u većem smo riziku razvoja simptoma roditeljskog sagorijevanja. Što je manje podrške, to je moguće da imamo manje vremena za svoje slobodno vrijeme, vrijeme u kojem ćemo se opuštati ili baviti isključivo sobom (ili i partnerom). Unatoč tome što se današnji očevi češće nego li ikad prije uključuju u odgoj svoje djece znanstvena istraživanja ipak pokazuju kako su majke nešto više sklonije razvijanju roditeljskog sagorijevanja (Roskam i Mikolajczak, 2020). Unatoč postojanju spolnih razlika smatram kako je neophodno da o ovoj temi i mogućim intervencijama pričamo podjednako s očevima i majkama. Vrlo je korisno da ukoliko ste čitajući ovaj tekst primijetili neke simptome kod sebe ili ste ih opazili kod svog partnera/partnerice, pokušajte uvrstiti dolje navedene intervencije kojima si možete pomoći u suočavanju s roditeljskim sagorijevanjem. Intervencije možemo koristiti i kao preventivne metode kojima ćemo spriječiti da se roditeljsko sagorijevanje ne razvije.
Što možemo učiniti kako bi spriječili ili pomogli sebi smanjiti osjećaje roditeljskog sagorijevanja?
- Povećajte suosjećajnost prema sebi kao roditelju
- Smanjite očekivanja kako morate biti savršeni roditelji
- U svoj dnevni raspored pokušajte uvrstiti barem jednu kraću aktivnost u kojoj ćete imati vremena samo za sebe (npr. čitati, šetati, trenirati, slušati glazbu, ići na kavu s prijateljima, …)
- Podijelite svoje osjećaje i potrebe s partnerom/partnericom ali i s drugim prijateljima, roditeljima – moguće je da se iznenadite kad čujete koliko roditelja se suočava sa sličnim problemima kao i vi
- Potražite podršku okoline
- Prakticirajte mindfulness tehnike
- Povećajte tjelesnu aktivnost
- Prestanite pratiti web stranice, influencere, grupe s kojima imate osjećaj da vam nameću idealističnu sliku roditeljstva i za koje smatrate da vam „pomažu“ postaviti visoke standarde od sebe kao roditelja
- Smanjite listu obaveza tijekom dana, ostavite si trenutke u danu u kojima nemate ništa isplanirano
- Uključite se u edukativne radionice za roditelje kako bi povećali osjećaj samoefikasnosti i samopouzdanja
- Potražite stručnu pomoć psihologa
Biti roditeljem znači truditi se upoznati svoje dijete i ustanoviti na koji način mu možemo pomoći da se razvije, no ti pokušaji upoznavanja i pomaganja ponekad će značiti da ćemo pogriješiti. Prihvaćanjem da se trudimo zadovoljiti svoje dijete no s druge strane i da griješimo čini nas savršenim roditeljima.
