Kako graditi samopoštovanje kod djece
6. travnja 2021.
Autorica:
Lucia Eterović, Jelena Matošević, Daniela Tomanjik i Helena Vučković, studentice diplomskog studija psihologije

U prošlom smo članku pisali o tome što je samopoštovanje i kako se ono razlikuje od samopouzdanja. Spomenuli smo i da djeca s visokim samopoštovanjem sebe mogu doživjeti u pozitivnom svjetlu ne samo kad briljiraju i odlično svladavaju neki (razvojni) zadatak, već i onda kada se suočavaju s neuspjehom.

Želja svakog roditelja je da se njegovo dijete može osjećati dobro u svojoj koži i da ustraje čak i kada mu nešto ne ide od ruke. U ranom djetetovom životu roditelji su glavni izvor informacija djetetu o njemu samome. Drugim riječima, oni su zrcalo preko kojeg dijete gleda samo sebe, tj. ono vidi sebe onako kako ga vide njegovi roditelji. Upravo iz tog razloga, postoje „alati“ kojima roditelji mogu graditi djetetovo samopoštovanje još od najranije dobi, a u nastavku ćemo o njima pisati.

Što ja kao roditelj mogu učiniti?

o   Recite djetetu koliko Vam je vrijedno

Ako dajemo djetetu do znanja da nam se ono sviđa baš takvo kakvo jest i da volimo njegove osobine, i ono će zavoljeti sebe. Promislite o osobinama koje cijenite i volite kod svog djeteta i jasno mu dajte do znanja koliko Vam je vrijedno rečenicama poput:

Vidim kako si brižan/blag/zaigran/zamišljen i to mi se sviđa!

Baš mi je lijepo ovdje s tobom!

Volim te!

Divan mi je dan kad smo zajedno!

o   Primijetite svoje dijete bez procjenjivanja

Prisjetimo se rečenice koju djeca često upućuju svojim roditeljima kada žele zadobiti njihovu pažnju – Mama/tata, vidi me! Prirodna i intuitivna reakcija mnogih roditelja u tim situacijama je procjena onog što dijete u tom trenutku radi (Pravi si talent! Kako si pametan/na!). Procjenama djetetu poručujemo da vrijedi ovisno o tome koliko dobro nešto radi, koliko lijepo izgleda ili koliko je uspješno. Umjesto toga – potreba djeteta u ovom trenutku je da bude viđeno i priznato samim time što je ono ovdje, što postoji i što provodi vrijeme s roditeljem neovisno o svojim uspjesima i vrlinama. Ovu potrebu možemo zadovoljiti uz pomoć sljedećih smjernica:

Opisujemo što dijete radi/kako ga mi vidimo:

            Kako si visoko na toboganu!   

Opisujemo djetetove osjećaje:

            Vidim da se baš zabavljaš dok plešeš!  Uživaš vrteći se brzo na vrtuljku!

Uputimo pozdrav uz mahanje kako bi dijete znalo da smo ga primijetili:

Bok, Martine!

o   Nemojte uspoređivati dijete s drugima, već se usmjerite na njegov napredak

Umjesto da se usmjeravate na to je li dijete bolje ili lošije od vršnjaka u nekoj aktivnosti, nastojte cijeniti trud i rad djeteta i njegov napredak u odnosu na ono što je ranije moglo postići.  Nažalost velik broj roditelja u najboljoj namjeri nastoje motivirati dijete tako što ga uspoređuju sa kolegama u razredu, prijateljima, rođacima i slično. Na primjer, ukoliko žele da im dijete ima bolji školski uspjeh, govore mu nešto tipa: „Pogledaj samo kako tvoj brat ima petice iz matematike! Zašto i ti ne bi mogao biti takav?“

Ovo je povezano sa prethodnom točkom o štetnosti procjenjivanja, zato što prilikom usporedbe djeteta s drugima roditelj vrednuje samo produkt aktivnosti tj. koliko dobro dijete nešto radi (npr. ima li dobre ocjene u školi, crta li lijepo), a ne sam trud i ustrajnost djeteta u aktivnosti. Iako ponekad uspoređivanje može dovesti do boljeg djetetovog uspjeha,

usporedbama svojem djetetu šaljete poruku da Vam ono ne vrijedi ukoliko u nekim područjima zaostaje i da je vrijedno samo onoliko koliko je uspješno, što će naravno nepovoljno djelovati na samopoštovanje.

No, ukoliko se usmjerite na njegov napredak, šaljete mu poruku da je vrijedno onakvo kakvo jest i pokazujete mu vrijednost ustrajnosti i truda u aktivnostima, što neće djelovati povoljno samo na djetetovo samopoštovanje, već i na mnoge druge sfere njegova života u budućnosti.

Dakle, ako želite da vaše dijete  poboljša svoj školski uspjeh, nemojte mu isticati kako je lošije od drugih, već ga primjerice možete pohvaliti svaki puta kada savjesno obavlja školske zadatke (npr. piše zadaću) i kada vidite da se trudi ili pokazuje napredak, rečenicama kao što su:

Vau, zbrajanje ti sada ide puno bolje nego prije!

Jako si napredovao u čitanju!

o   Ohrabrujte trud i napredak

Za kraj, ovdje su navedeni dodatni primjeri rečenica kojima roditelji mogu djetetu dati do znanja da vjeruju u njega, njegove sposobnosti, trud i da ga ohrabruju u njegovom naumu:

Ponosna sam što nisi odustala, iako je bilo teško.

Imam povjerenja u tebe, shvatit ćeš to.

Vidi se da se ove godine puno više trudiš u školi nego prošle.

Vau, kako si napredovala u vezanju vezica.

Iako nisi uspio ovaj put, potrudio si se i zato si svejedno jako puno naučio.

To je teško, ali siguran sam da ćeš uspjeti.

Baš je lijepo što se u zadnje vrijeme uvijek trudiš dovršiti zadaću do kraja.

Nisi odustajao sve dok nisi shvatio, zaista si se jako trudio oko toga.

Puno ti bolje ide pisanje nego prije.

Vjerujem da je ova lektira dosadna, jako sam ponosna što svejedno nisi odustala.

Znam da nije lako, ali vjerujem u tebe i znam da ćeš dati sve od sebe.

Literatura:

Gjurković, T. (2016). Terapija igrom: Kako razviti vještine za razumijevanje djeteta i produbiti odnos s njim. Split: Harfa.

Juul, J. (2011). Vaše kompetentno dijete: Prema novim temeljnim vrijednostima obitelji. BalboaPress.

Moglo bi te zanimati