Dosad smo zahvaljujući različitim reklamama, plakatima ili prezentacijama već svi upamtili da su „prve 3 najvažnije“. Iako je teško opisati koliko su one doista važne, dobro je imati na umu da razvoj djetetovog mozga započinje još tijekom trudnoće, a traje još mnogo, mnogo godina te mu je teško odrediti konačnu točku razvoja. Ipak, razvoj je najintenzivniji u djetinjstvu, kako kod brojnih drugih životinjskih vrsta, tako i kod ljudi, a posljedice ranog razvoja mogu se odraziti na ostatak života. Jedan od faktora koji pridonosi ranom razvoju mozga je – majčina ljubav, odnosno podrška u trenucima dječje frustracije.
Iz konteksta dječje emocionalnosti, jasno je da je majčina podrška važna za zdrav razvoj djeteta.
Prema nekim istraživanjima, grljenje, tješenje, ohrabrivanje i ostali oblici podrške povezani su i s razvojem hipokampusa, moždane regije koju se smatra odgovornom za pamćenje.
Jedna se skupina istraživača na zanimljiv način dosjetila mjeriti količinu majčine podrške koju dijete prima: u sobu bi postavili vrlo privlačan dar te uveli unutra majku i dijete, pri čemu su majci dali anketu i uputu da ju ispuni, a djetetu uputu da ne raspakirava dar dok ne prođe 5 minuta. S obzirom na to da se radilo o djeci staroj između 3 i 6 godina, ako se prisjetite tog perioda ili imate iskustva s djecom te dobi, pretpostavit ćete koliko je neotvaranje dara bio naporan zadatak i kako im je vrijeme nemilosrdno sporo teklo! Vjerujem da ćete se složiti da bi i većini odraslih takav zadatak mogao nešto teže pasti. Prema zamislima istraživača, ova je situacija, relativno slična dječjoj svakodnevici, kao stvorena za opažanje hoće li i koliko majka pružiti podrške svom, sad već poprilično frustriranom, djetetu.
Četiri godine nakon prikupljanja ovih podataka, ista su djeca ponovno okupljena – ovaj put radi snimanja mozga. Djeca koja su doživljavala više podrške majke imala su oko 10% veći volumen hipokampusa od djece koja su imala slabiju majčinu podršku – što se pokazalo i kod zdrave djece i kod djece koja su pokazivala simptome depresije.
Drugo istraživanje pružalo je još malo dublji uvid u odnos majčine podrške i razvoja hipokampusa, također na djeci iz istog projekta – naime, majčina podrška tijekom ranog djetinjstva pokazala se povezanom s razvojem hipokampusa u lijevoj moždanoj polutki, a ne desnoj, pri čemu je hipokampus brže rastao kod djece koja su primala više majčine podrške. Također, pokazalo se da majčina podrška tijekom školskih dana djeteta nije bila povezana s razvojem hipokampusa – već samo ona tijekom ranog djetinjstva.
Sve u svemu, iako ovakva opservacijska istraživanja ne omogućavaju donošenje uzročno-posljedičnih zaključaka, jasno ukazuju na trend povezanosti iskazivanja majčinske podrške djetetu i razvoja mozga. Stoga, iako majčina podrška neće nužno kod svakog djeteta izazvati dodatni razvoj hipokampusa, nije isključeno da ga kod neke djece može pospješiti. S druge strane, nikakve negativne posljedice primjerene roditeljske (jer ni očeva podrška nije beznačajna) podrške u trenucima dječje frustracije zasad nisu zabilježene, stoga zapravo i nemamo što izgubiti, zar ne?
