Kako poboljšati odnos s partnerom pitanje je koje si moramo postavljati uvijek – no osobito je važno postavljati si ga u trenucima velikih promjena. Rođenje djeteta, bilo da se radi o prvom, drugom ili desetom, stresni je događaj. Dolazak novog člana za neke obitelji može biti vrlo uzbuđujuć trenutak, no nerijetko možemo primijetiti i povećanje zabrinutosti, uznemirenosti, razdražljivosti… . 

Uz brojne osobne promjene koje žene i muškarci prolaze nakon rođenja djeteta, primjećujemo kako se odnos između partnera bitno mijenja nakon dolaska djeteta. Partnerski odnos može biti izvor velikog osobnog zadovoljstva i sreće, no ujedno i razlog značajnog nezadovoljstva. Ponekad se može činiti kako je uz sve svakodnevne brige suviše zahtjevno neprestano razmišljati o tom kako poboljšati odnos s partnerom. Osobito u doba promjena, kad sasvim nove brige traže našu pažnju. Mogli bismo se zapitati: ako je na usklađivanju roditeljske i partnerske uloge tako naporno raditi, zašto se uopće oko toga truditi?

Psihologija partnerskog odnosa

Antropologinja i znanstvenica s Instituta Kinsey, dr. Helen Fisher (2016) svoju je karijeru posvetila istraživanju ljubavi i odnosima između osoba.

Otkriva nam kako naše društvo nije oduvijek težilo da se dvoje spoji u par unutar kojeg će se povezati i obećati zajedno brinuti o djeci. Takva promjena nastupila je kada se klima počela mijenjati, drveće je nestajalo, a naši preci su se uspravljali i dizali na dvije noge. To su bile značajne promjene u ljudskom ponašanju i uzrokovale su značajne promjene u zajednici. Umjesto nomadskog načina života težili smo sjedilačkom. Umjesto povezivanja s cijelom zajednicom nastojali smo formirati parove u kojima bismo podizali svoje potomke.

Dok smo se mi polako „gnijezdili“, nastanjivali prostore, formirali parove i manje obiteljske zajednice, naš se mozak značajno mijenjao. Dr. Helen Fisher (2016.) ističe kako smo u tim trenucima počeli razvijati moždani sustav za „ romantičnu ljubav“ i „duboku, dugoročnu privrženost“. Drugim riječima, počeli smo stvarati potrebu i želju da nekome pripadamo, da s nekim dijelimo svoju sadašnjicu. To je potkrijepljeno i našim moždanim strukturama! U ovom bitnom otkriću pronalazi se odgovor na prethodno pitanje: zašto se truditi oko partnera i djece? Jer želimo nekome pripadati. 

„Ljubav je veselje zbog samog postojanja drugog.“

Jorge Bucay

Stresori koji utječu na odnos s partnerom

Manjak vremena za sebe, manjak sna, visoki zahtjevi brige za djetetom i usvajanje uloge roditelja, samo su neke od promjena u svakodnevici para koji odgaja novorođenče. To su sve i mogući razlozi za doživljavanje manjeg zadovoljstva u odnosu. Partneri izdvajaju kapacitet za prilagođavanje na nove životne uvjete (npr. manjak sna) koje nosi preuzimanje roditeljske uloge. Samim time ponestaje kapaciteta za prilagođavanje našem partneru u tom radosnom, ali i zahtjevnom vremenskom periodu (Rauch-Anderegg, Kuhn, Milek, Halford i Bodenmann, 2019). Dobro je znati kako je vrijeme prilagodbe ograničeno i ne traje vječno! No, kako bismo ga uspješno prebrodili, potreban je trud i još pokoji trik o kojem ćemo govoriti u ovom tekstu. 

Dodatan stres i opterećenje partnerskom odnosu mogu stvoriti uvjeti u kojima živimo. Primjerice, obiteljski odnosi, financijska primanja, poslovna opterećenja ili eventualno zdravstvene teškoće (Rauch-Anderegg, Kuhn, Milek, Halford i Bodenmann, 2019). Pritisci na par nakon rođenja djeteta su veliki, no ne doživljavaju svi parovi nezadovoljstvo u svom odnosu.  Neki parovi se unatoč izazovima uspiju prilagoditi i žonglirati roditeljskom, partnerskom i osobnom ulogom. 

Kako poboljšati odnos s partnerom nakon rođenja djeteta?

Ključ zadovoljnog odnosa možemo pronaći u zadovoljavanju svojih unutarnjih potreba. To što preuzimamo roditeljsku ulogu ne znači da su druge uloge nestale, ne znači da nestaje osobnost (Juul, 2018). Zadovoljavanje osobnih potreba nekima može zvučati egocentrično. Ali kad zadovoljimo sebe, što god to nama značilo, imati ćemo više kapaciteta suočiti se sa svakodnevnim izazovima. Zadovoljniji ćemo odgajati dijete (ili djecu) i izbjeći roditeljsko sagorijevanje.

Ukoliko mi godi da pola sata u danu izdvojim za šetnju u svojoj ulici, mogla bih partneru reći kako ŽELIM izaći na 30 minuta. Objasniti mu da u to vrijeme ŽELIM da on bude sam s djetetom. Nakon što to izgovorimo, možemo samo otići kako smo i planirali. Ovakvo što vrijedi i u drugom smjeru. Ukoliko partner želi na 30 minuta sjediti sam i piti kavu, važno je da svojoj partnerici kaže što ŽELI. Tek tada će se zajednički moći postići dogovor. Ponekad neće biti moguće ostvariti svoje želje kako ste zamislili, i to je u redu. Život ne možemo uvijek planirati, no dobro je nastaviti izražavati svoje želje i pronalaziti načine kako ih ostvariti.

Ključ u ostvarivanju i postizanju naših potreba i želja je identificiranje svoje potrebe. Potom tu potrebu treba jasno izreći svom partneru/partnerici.

Bolje slušajte, pažljivije komunicirajte

Često prema svojim partneri(ca)ma znamo koristiti „ti“ poruke u kojima optužujemo i vrijeđamo drugog.

Partneru možemo naučiti reći ono što nam treba i ono što želimo, a da ga pri tom ne povrijedimo ili omalovažavamo. Održavati partnerski odnos može biti poput održavanja biljke! Što joj češće pružimo dovoljno svjetlosti i vode, to će naša biljka bolje cvasti. Voda i svjetlost u partnerskom odnosu predstavljaju sve naše potrebe i one potrebe našeg partnera koje možemo zadovoljiti.

Ako nam partner često prigovara jer se puno usmjeravamo na djecu i „uopće ga ne slušamo“, moguće je da nam pokušava reći kako bi htio više vremena provesti s nama. Moguće je da želi da mu posvetimo više pažnje. Ukoliko partneru prigovaram što „njega nikad nema kući“ i „uvijek se bavi samo sobom“, možda mu želim poručiti da nam je potrebna pomoć u kućanstvu i pri odgoju; možda bi s njim htjela provesti više vremena.

Partnere (ali i druge osobe) najčešće kritiziramo u onim područjima u kojima se nalaze naše nezadovoljene potrebe. Jedan od odgovora na pitanje kako poboljšati odnos s partnerom leži u promišljanju i kontroliranju vlastitih reakcija. Idući put kada primijetite optužujući i kritizirajući glas kojeg upućujete partneru ili ga partner upućuje Vama, zapitajte se. Što zapravo taj ljutiti glas nastoji poručiti? Koja se potreba krije iza te poruke? Je li to potreba za druženjem, potreba za pripadanjem, potreba za hranom, potreba za ljubavlju? Što više naučimo osluškivati poruke onog drugog, to ćemo s vremenom moći bolje reagirati i ugađati si. 

„Ne treba umrijeti jedan za drugoga nego živjeti da biste zajedno uživali.”

Jorge Bucay

Poradite na intimnosti

Potreba koja partnerski odnos čini posebnim i izdvaja ga od drugih odnosa je potreba za fizičkim dodirom, za seksualnim odnosima. Većina parova izražava nezadovoljstvo seksualnim aktivnostima nakon rođenja djeteta (Vannier, Adare i O’Rosen, 2018). No to ne znači da nezadovoljstvo moramo prihvatiti kao „normalno“ stanje. Postoje neki načini kojima možemo poboljšati svoje zadovoljstvo seksualnim aktivnostima i nakon rođenja djeteta.

• Treba otvoreno razgovarati o tom što Vas čini nezadovoljnima po pitanju seksualnosti. Je li to učestalost, je li to kvaliteta, osjećate li bolove, …? Važno je imenovati to što Vas čini nezadovoljnima. Pri tom nastojite koristiti „ja“ poruke kojima se usmjeravamo na naše osjećaje, a ne kritiziramo i omalovažavamo drugoga.

• Važno je prihvatiti kako seksualna želja može biti stvorena s vremenom. Nije nužno da seksualne aktivnosti započinjemo samo kada se osjećamo seksualno uzbuđeno. Možemo dopustiti partneru/partnerici da kreira ugodnu atmosferu, potakne više intimnosti (zagrljajima, poljupcima, …) i da zajedno povisujemo razinu seksualne želje.

• Ukoliko je nezadovoljstvo seksualnim aktivnostima uzrokovano nedostatkom vremena u prenatrpanom rasporedu, u svoj raspored možemo uvrstiti vrijeme rezervirano za seksualne aktivnosti. Romantično je očekivati kako će se seks spontano dogoditi, no realnost je da ga trebamo „zakazati“ u određenom terminu.

Zašto je važno pronaći vremena pitati se – kako poboljšati odnos s partnerom?

Očuvanjem zadovoljstva partnerskim odnosom činimo najbolje za naše dijete. Iako se raditi na partnerskom odnosu u vrijeme promjena i opterećujućih obaveza može činiti sebičnim, nije. Jer kao što nam može sugerirati i sam naslov članka: sretan par stvara sretnu obitelj (Juul, 2018).